SAD i Izrael napadaju Iran? Kovač: Prebačeni su američki bombarderi

Analitičari sve češće koriste termin 'Donrova doktrina' – spoj izvorne Monroeve doktrine o zabrani pristupa stranim silama i Trumpovog agresivnog intervencionizma. Je li ono što gledamo u Venezueli zapravo službeni kraj međunarodnog prava kakvog smo poznavali i početak ere gdje sila doslovno piše zakon u vlastitom dvorištu?

Ljudi vrlo često i u samoj politici imaju sudove koji su kratkotrajnog daha, znači ne razmišlja se dugoročno. Ako malo pogledamo u prošlost, vidjet ćemo da je bilo to kršenje međunarodnog prava češće. I, naravno, uvijek je pitanje kako se stvari interpretiraju. U ovom slučaju će stručnjaci, ljudi koji su pravnici, reći da je prekršeno međunarodno pravo. Amerikanci će se pozvati na samoodbranu, a na kraju krajeva ima ona stara narodska: Ko je jači taj i tlači. U ovom slučaju su to Amerikanci. Amerikanci su najveća svjetska, najsnažnija svjetska sila, imaju jasnu politiku prema "svome dvorištu". U međuvremenu su Kinezi ekonomski ušli duboko u zapadnu hemisferu. Kina je prvi trgovinski partner zemalja Južne Amerike, drugi trgovinski partner zemalja Latinske Amerike, Panamski kanal, tamo operiše jedna kompanija iz Hongkonga. U Peruu je inaugurisana jedna luka iz koje se gradi željeznička pruga prema Brazilu, kako bi se mogla prebacivati roba iz Kine. Tako da su Amerikanci zbog svojih strukturnih problema odlučili intervenisati, tu se gleda na stvari globalno. Ovo je poruka konkurentima, prvenstveno Kinezima i Rusima, da se ne bakćaju u "njihovom prostoru". A drugo, sad imate nešto što trebate uzeti u obzir - ako ste u politici, ako razmišljate o izborima koje morate dobiti, u ovom slučaju Trump ima u 11. mjesecu ove godine tzv. midterm elections, nešto što su izbori na pola mandata za Kongres. Znate da je američkom predsjedniku potrebna i podrška u Kongresu za one strategije koje on želi provoditi. I ako izgubi većinu u Kongresu, bit će mu puno teže vladati. Tako da je ova intervencija u Venecueli i važna za Trumpa, jer na taj način će možda posljedično biti jeftiniji energenti, konkretno benzin na benzinskim pumpama u SAD-u pri izborima. I budući da je ta nafta, specifično ta nafta u Venecueli, ona je malo teža i ne mogu se rafinerije u ovom svijetu tek tako tu naftu prerađivati. A američke rafinerije na jugu mogu, jer imaju takvu tehnologiju, konkretno u Luizijani i u Teksasu, onda će se možda i ovom intervencijom otvoriti kanali kooperacije sa američkim naftnim kompanijama i te rafinerije će moći prerađivati upravo tu specifičnu venecuelansku naftu. Znači da je to možda i uspostava novih radnih mjesta. Prema tom imate unutrašnji aspekt, imate vanjsko-politički aspekt, ali se vidi, da zakočim ovo prvo pitanje ovim odgovorom, da Amerika pokušava i saveznike Kine i Rusije oslabiti, konkretno Venecuelu. Pogledajte šta se događa paralelno u Iranu, tamo postoje demonstracije koji se šire, ali i priprema, vojna priprema u Izraelu i u Americi, prebačeni su bombarderi preko Evrope u Izrael, da se eventualno interveniše u Iranu i sruši tamošnji režim, kako bi se ne samo uklonio neprijatelj u strateškom smislu Izraela, nego kako bi se oslabila osovina Kina-Moskva, Sjeverna Koreja.

Opasan presedan bi bio "Ako Washington kroz 'Donrovu doktrinu' kaže da ima pravo vojno intervenisati ili mijenjati režime u Latinskoj Americi radi svoje sigurnosti. Ne daje li time savršen alibi Putinu za Ukrajinu ili Xi Jinpingu za Tajvan? Kako Zapad može braniti suverenitet Kijeva, a istovremeno provoditi 'Donrovu doktrinu' u Caracasu?

Ja nisam tu da opravdavam bilo čije akcije izvan matičnog teritorija. Ovdje sam samo pokušavam pomoći da skupa sagledamo situaciju da je bolje razumijemo. Kad je riječ o intervenciji, pa gledajte, sama Rusija je intervenisala u Gruziji, je li tako? Kako bi se spriječilo formiranje, pod navodnicima, neprijateljskog okruženja. Zato je na kraju Rusija intervenisala u Ukrajini jer je osjećala da bi Ukrajina morala kompletno pasti pod zapadni utjecaj, pod utjecaj Amerikanaca. Tako da logika velikih sila nije logika manjih država. Manje države nemaju te kapacitete. Velike sile, super sile imaju takvu logiku i naravno da bi Kina voljela iskoristiti priliku i vratiti de facto Tajvan pod svoju suverenitet. Pitam se samo, ima li Kina taj kapacitet? Može li Kina izvesti takvu jednu akciju? Može li ona s takvom akcijom uspjeti? Vi znate da Amerikanci pokušavaju spriječiti Kinu u tome. Ne samo da imaju svoje snage raspoređene u Indopacifiku, nego imaju i svoje saveznike, konkretno i u Japanu, koji je očito, prema najnovijim izjavama predsjednice vlade Japana, spreman intervenisati protiv Kine u slučaju invazije na Tajvan. Zato kažem, sigurno Kina ima taj cilj, ona na tome radi.

Međutim, može li Kina izvesti takvu operaciju, a da bude uspješna, da ne ostane zašteknuta, pod navodnicima, u nekoj dugoročnoj vojnoj operaciji, koja bi se mogla pokazati kao neuspjeh. Tu Amerikanci sigurno neće Kinezima da puste tako da rade što hoće, nego što pokazuje sada i ovo u Venecueli, i Iranu, da bez obzira na moguće partnerstva, na moguće oblike saradnje, na nekim tačkama, Amerikanci će ipak pokušati da gdje god mogu sprečavaju konkurente u tome da budu jači, da štete američkim interesima.

Evropa je tradicionalno osuđivala intervencionizam, ali sada šuti ili tiho prati SAD. Znači li prihvaćanje 'Donrove doktrine' da je EU kapitulirala pred činjenicom da u novom svijetu postoje samo oni koji imaju moć i oni koji slušaju?

Mislim da su države, članice Evropske unije ili temeljne države izgubile su vjeru u to da one mogu strateški stvari mijenjati, jer da to nije tako, onda bi države članice Evropske unije sjele bez kompleksa. Mi jesmo zajedno sa Amerikancima u Transatlantskoj familiji, držat ćemo se skupa, ali mi smo ti koji moramo u najboljem kontinentu održavati red i mir. Mi smo ti koji smo zaduženi za sigurnost, za stabilnost evropskog kontinenta, ne same države članice Evropske unije, nego i Britanci itd. Oni se boje odlaska Amerikanaca, jer misle da bi onda mogao doći sukob između njih, među njima, zbog nedovoljnog povjerenja. Znači, izgubile su države Evropske unije kapacitet strateškog djelovanja, strateškog promišljanja. Zavisi sve o tome imaju li kapacitet samostalno donositi odluke na vlastitu korist ili misle da neko drugi mora rješavati njihove probleme, u ovom slučaju Amerikanci, i uvijek, još uvijek se boje artikulisati one izvorne evropske interese, na način da se kaže mi jesmo skupa, globalno gledajući mi jesmo skupa, ali u Evropi smo mi ti koji moramo rješavati svoje probleme. Na kraju krajeva pa to kažu samo i Amerikanci. Amerikanci kažu vi preuzmite više odgovornosti za sebe, a umjesto da Evropa prihvati taj poziv, da prihvati tu misiju, oni ne žele prihvatiti veću odgovornost, nego žele dalje ostati u krilu američkih prijatelja, da oni skrbe o njima.

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad